..Na poljima od snova ne pušta se korjenje...

Nema te,nema te vise u mom zivotu.
Zauvjek si nestao,dali cu te ikada vise vidjet?! Neznam,i zapravo mogla bih hladna srca rec da me nije briga.
Ovo zadnje sto se dogadalo,to vise nije bila ljubav,to je bila isrcpljujuca bitka za spas neceg sto se
vise naprosto nije moglo spasit koliko god da smo se mi voljeli.
I ne,ja necu govoriti da te nevolim vise,da si losa osoba,da si ovakav i onakav...ne.
Ispod ponosa je,ipak ti si jedan od onih koji me znao ucinit najsretnijom na svijetu ali jednako tako
znao si me i rastuzit kako to nitko nije znao.
Sve do par tjedana ti si samnom zamisljao svoju buducnost,nasu djecu,nas dom...
Ja sam znala da to tako nece biti.Ja sam bila prelosa prema tebi,napravila sam stvari koje se jednostavno neoprastaju.
Kada mi je on drhtao za vratom dali sam pomislila u ijednom trenutku na tebe?! Nisam.
Bila sam najsebicnija osoba na svijetu,bila sam kurva.
I priznajem ja sam lose stvari cinila tebi,ali ostaje pitanje dali sam te ja voljela?!
Oh nikada neces ni moc zamislit koliko...
Dali kada sam plesala oko njega,kada me vrelim rukama skidao i ljubio dali sam pomislila na tebe?! NIsam...
I nikada vjeruj mi ja to nisam radila tebi.Ja sam to radila sebi,sebi sam svjesno nanosila stetu koja je tebe povrijedila.
Dali zalim za ijednim trenutkom?! Ne i nikada ni nebi.Jer ja sam hedonist.Uzivanje je moja droga.
I poslje svega,poslji godinu dana nase veze.Naseg svadanja,smijanja,plakanja i uzivanja.
Ja ti iz dubine svoga srca zelim srecu.
Nadam se da ces s nekim drugim nac svoje utociste,da ce netko drugi znat izljecit rane koje sam ti ja zadala.
Nadam se da te nitko nece znat povrijedit kao sto sam to ja znala...
I nadam se da ces me se sjetit kojeg puta.Jer daleko od toga da bih zaboravila sve.
Ti si najbolje znao radit sjecanje,u sjecanju ces ostat,a ja idem dalje ovakva kakva jesam.
Podla,proracunata i kurva.To sam ja i prihvacam sebe takvu.
Voli,zivi i sanjaj to ti ja zelim.

Lucija

Zavukao si se u moje srce.Sasvim slucajno,nenadano.
Nisam mislila da cu se zaljubit,nije mi to bilo u planu iskreno
ni na kraju pameti.
Ti,ti si polako pleo mrezu oko mog srca,stezao ga sve dok ono
nije priznalo ti da te voli.
Ja volim,da ja uistinu volim.Prvi put u zivotu sam sigurna,sigurna da
volim.Prvi put upoznajem ljubav sa svim manama i vrlinama i prvi
puta sam zaljubljena,onako do ušiju :)
Svakog puta kada te vidim usnice se samo razvlace u osmjeh,svakog
puta kada ponovo odlazis,daleko od mene oci su mi staklene,zubi stisnuti
a u sebi ponavljam : "Nemoj plakati,nemoj plakati!"
Dali je moguce da sam se ja zaljubila?!
Ocito da je,osvojio je moje srce.
Nisu to bili skupi pokloni,nisu to bili luksuzni izlasci.
To su bili samo maleni trenutci,sitni tako nebitni a opet tako veliki i bitni za mene.
Zajedno smo,evo vec godinu dana.
Godinu dana blistam,uz pokoju suzu na licu.No svakako sve je to ljubav.
Daleko od savrsene,a opet tako blizu.

Volim zimu,stvarno ju volim.
Volim izaci van i smrznut se,obuc si 15 majci na sebe i da mi jos uvjek bude hladno.
I onda uc u kafic i popit fini topli kakao.
Snjeg...kad je sve bijelo i kad dofuram doma snjega pa baka cjeli dan prigovara :)
I kestene tople,i kad mi dragi dode u Zagreb pa se zajedno smrzavamo :)
Volim ga grlit na minus 15 stupnjeva :)
Volim šetat trgom po zimi jer je malo ljudi,nema gužve.
Skijanje,jedna od najboljih stvari.Nositi čizmice i veste i sve to fino mekanooo :)
Volim spavati doma na toplome dok je vani hladno...
Najvise zbog cega volim zimu je to sto nema skole,slobodna sam i dani prolaze brzo
ali su ispunjeni 100 %.
Volim s Lucijom pjesacit do nekog naseg cilja i pri tom cjelim putem pricati o skijanju.
Volim Doru.Oooo da :)
Volim sve te ljude iz Mallnitza koji mi svake godine skijanje čine sve ljepšim i ljepšim.
Volim se grudati u 4 sata ujutro,i dolaziti mokra u hotel s nadom da nas dorini
starci nece cut da smo opet bjezale van :)
Eto,tako ja provodim ove dane...neznam dali vi uzivate ali ja sa sigurnoscu vam mogu reci
da uzivam =)
Puse i pozdravi svima.
ps. Sretna Nova Godina,nisam se potrgala od cestitanja,ali tako je to...
za mene je to samo jos jedan dan u godini
Pozzdrav :*

...Otkad te nema samo je praznina prisutna,samo neki cudan osjecaj kad te netko spomene...
Stiscem usnice kada pricam o tome sta je bilo,gledam visoko gore da suze nebi ponovo curile...zbog tebe po 1000 put.
Neznam niti zasto sam te ostavila,morala sam ali nisam znala da ce biti ovako tesko.
Nisam znala da ce biti tesko zavrsitit tu pricu i povremeno se nesjetiti tebe,niti da ce biti ovako tesko zaboraviti te i preboliti vec jednom....
Pokusavam sto manje misliti na to,i posvetit se drugim stvarima,sve je oke dok nelegnem u krevet ili vidim tvoje ime na msnu,prolete mi svi sati razgovora s tobom,sve ono slatko sto si mi znao govoriti...
Neznam dali te ovo povrijedilo,ja se nadam da nije jer to nisam zeljela,nikada te nisam zeljela povrijedit,uvjek sam htjela da budes sretan...
Meni je tesko,nemas pojma koliko ali ja sam mislila na sebe tada,jer znam da je to najbolje za mene.
Zaboravit cu sve ruzne stvari vezane uz tebe,i pamtit cu te po nezaboravnim trenutcima koje si mi znao pruziti.
Pamtit cu te po svemu ljepome sto si donio u moj zivot...
Zaboravit cu sve suze koje sam prolila za tebe i zbog tebe,sva zivciranja...
Mozda je sada jos uvjek gorak okus u ustima kada te se sjetim,ali to ce proc.Vrijeme liječi sve...
Nakon svega,ja ti zelim svu srecu u zivotu...neka ti se ispuni sve o cemu sanjas,i zbog cega zivis,i nadam se da ces nac nekog koga ces voljet...
Mozda te necu tako skoro zaboravit,al s vremenom sigurno hocu...I uvjek cu tvrdit da je tako najbolje...

Neznam kaj se dogodilo,neznam ko je kriv...
Ja za tobom plakat necu,kao sto si vidla...bez tebe mogu.
Žao mi je kaj je sve tako ispalo,i kaj me ignoriras bez ikakvog
posebnog razloga.
Neznam kaj sam napravila,ispricavat se necu.Nisam ti nikada nista lose učinila.
Dali je ona utjecala na tvoju odluku? Neznam,pitanja ti necu postavljat.
Necu ruzno govorit o tebi,jos uvjek te volim i jednako mi je stalo.
Tvoje ponasanje me boli...stvarno boli,i svaki puta kada te vidim nesto me steze.
Znas sjetim se svih naših osmjeha ali i suza,dobrih i loših dana.
Sate provedene na telefonu...
Stvarno neznam kaj je ovo,i kuda ovo vodi.Mozda jesam prevelika kukavica da dodem ti
i pitam te,jesam i priznajem.Koliko te volim nikada nisam pokazivala,ali ti si znala
da te stvarno volim i da za tebe dala bih sve.Znala si koliko mi znacis.
I tesko je na ovakav nacin gubit jednu tako bitnu osobu.
Tesko je ...ali ja mogu tako,ja mogu zivjet i bez tebe.Samo zao mi je.
Opet,znas kakava sam.Stisnut cu zube i nastavit dalje...ali sjecanja ce uvjek ostat ovdje.
Kraj prijateljstva? Čini mi se.
Jebiga,mozda je tako trebalo biti,iako mislim da nije.
Mozda sam se ja krivo ponasala i postavljala prema tebi,ali ti me bar poznajes.
Povrijedim ljude nesvjesno,a tek poslje shvatim sta sam napravila.
Zao mi je sto zadnju godinu u skoli ovako provodim,bez osobe koju volim.
Ljudi jesu oko mene,ljudi su samnom ali medu njima nisi ti.
I tu je ona rupa.Voljela bih samo,ako vec si odlucila da je ovako.
Ja nikada nista lose o tebi necu reci,ni pod kakvu cijenu.
Jos uvjek te jednako postujem i volim.Ali jebiga...
Pamtit cu te po svemu dobrome sto smo provele zajedno,zaboravit cu sve suvisne suze.
Pamti tako i ti mene.Neznam dali ces ovo procitati,neznam dali ce ovo uopce doprijeti do tebe.
Samo ti ocu reci da mi je jebeno zao kaj je ovako.

Sasvim slučajno našla sam se u djeliću,
Tvoga svijeta, zastala sam među redovima,
Tvoje duše…neka nevidljiva nit dotaknula me pored
Srca,ili je to tvoja ruka bila, a nisam svijesna dani su lakši
Otkako si tu, duša je punija…
Ti si mi osmjeh na usnama...


*Počinje škola,odlučila sam se ove godine se malo više trgnut.
Pravo vrijeme za stanku.Uživajte*

Ti..ti si uvjek bio onaj koji se brine za mene,koji nevoli neke moje poroke.
Nekada mi se uistinu i činilo kao da me sve to guši,kao da nemogu biti
ono što sam bila do sada,a opet na neki način to je bilo jedno od onih stvari
koje sam i prve zavoljela na tebi.Kada bi šetala s tobom,ma gdje god to bilo
uvjek sam znala...tu si,stojis pored mene i duhom i tijelom.
Mozda se meni to samo tako cini,ali bilo kako bilo odgovaralo mi je.
Ja..Ja se nisam toliko brinula,pustala sam stvari neka idu kako idu.
Voljela te jesam,a opet nisam se to tako jako trudila dokazati.
Ili se samo meni cinilo da sam nekako ravnodusna?
Uz sve ljude koji su tvrdili,ma to je zaljubljenost.Ja sam uvjek tvrdila
da te volim,i kada bi me netko pitao (obicno Dora jer ona je znala sve)
zasto ti se ponovo i ponovo vracam,odgovor je uvjek bio,a volim ga.
Mozda nisam savrsena osoba za tebe,mozda zasluzujes puno bolje
od onoga sto ja jesam.Mozda me nevolis toliko koliko ja tebe
ali opet znam da ti je na neki nacin stalo.Ja se volim zabavljat,
volim vrijeme provodit s osobama koje ce svaki trenutak ucinit
nezaboravnim,ali volim i tebe...
Volim kada si svijestan da sam ja uvjek tu,iako se tako ponekad
i nečini.
Mi...mi smo daleko od savršenog a opet kadkad toliko blizu,ali opet takav nitko nije.
Tijelima ponekad toliko blizu,a umom daleko.
Nije mi to smetalo,mozda samo malo.
I tek sada zapravo shvacam,da treba proc vrijeme
da se dvoje ljudi zavoli,upravo je sada to vrijeme kada
je ta ljubav uistinu dosla i do tebe i mene.
Stalo mi je uvjek bilo,ali ne toliko,zaljubljena sam bila
ali nisam te i voljela.Ti i ja cemo krenuti sada dalje zajedno
...suđeno ili ne? Vrijeme će pokazati svoje.

Gotovo je.
Gotova je skola,sad necu morat dva mjeseca razmisljat ni o cemu =D
Nema vise osmasa,briala sam da cu bit tuzna
al bilo je neak isto ko i svaki zadnji dan
Miu i mene su bacili u fontanu
Napokon je ljetooo...Pake ide u utorak samnom na more :D
to ce bit jejeno
15 idem na pripreme -.-"
Jučer smo otišli s dečkima iz raz na budnek...
prvo je bilo sjebano,ivona se napila
prokletog amara
onda su otisle tina,mraoje,nina,nives i matea u mek
a barbic,mia,ivona,nika,tea i sara smo ostale
tea pobrala sakom u glavu od neke trebe
bwahaha i onda smo razmisljali da se svi skup zaletimo u jezero
dorro nismo se bas svi zaletili,barbic,ja,sara,sven,herceg i gredeljko
i onda smo se kupali tam u robi...haha...ja sam skinula majcu pa sam
bila u grudnjaku xD
svaki put kad sam isla potpit hercega je on mene potopio -.-"
Onda su me nes pokusavali bacat al nie im bas islo
Uglavvnom bilo je jebeno,osim proklete utakmice
pička im materina te turke treba sve redom pobit
Pusa

Ovo je dva dana prerano,al iz razloga jer zelim da procita ovaj post.
Evo,prosla je jos jedna godina,jos si godinu dana starija.
15...wow,nekako kad se sjetim svega,pa jebote kak brzo vrijeme leti.
I kolko smo toga zajedno prosle,kolko smo se puta smijale do suza.
Sjecas se spinata u austriji?
I onih lomova na ruse? I onog kad si znala da nisam dobro kad sam tam
sjedila i skoro sam se rasplakala,znala si da nisam dobro i odvukla si me u sobu...
Nemas pojma kolko mi je to tad znacilo.
I stvarno,kad sve prevrtim...sva sranja,sve prejebene dane,svaki nas osmjeh...
al nazalost i svaku suzu...jedino sta mogu rec je da te volim...
Kolko puta sam napravila krivu stvar,al uvjek si bila tu.Uz mene,moja podrska,
moj oslonac...moja najbolja frendica...
I znas da sam uvjek tu.
I onda,kada su znali govorit pa u sta se ta Dora pretvorila...
Mene je drzalo to da znam kakva si ti,i nitko mi nemoze rec suprotno od toga da si predobra osoba.
Kolko sam te puta branila pred starcima kad su ti prepisivali razne bolesti?!
I opet bi to napravila,i opet bi im rekla da mi neseru protiv tebe.
Jer je to uistinu tako...
Onda kada nisam imala ništa,kada nitko nije shvacao neke stvari.
Ti si bila tu.
Neke si trenutke ucinila vrijednim sjecanja...
I znam bit će ih još...
Kolko smo se puta u austriji zajedno rasplakale na no one
I kad se svega sjetim,za nista mi nije zao.
Nista sto sam prosla s tobom nije bilo za zaborav.
I iskreno,nadam se da ce bit jos puno smijeha,jebenih dana...
*Osmjeh ne traje dulje od sekunde,a sjećanje na njega
moze trajat citavu vjecnost*
Ajde Pačiču...vojim te puno puno puno

Nikada u životu nisam ničime težila,nisam imala svoje cinjeve,svoje planove.
Nisam imala budućnost nacrtanu na papiru.
Sve sta se dosada dogodilo bio je splet sretno nesretnih okolnosti.
Nikada nisam znala sto ja to zapravo zelim,to su stvari koji su rijetki shvacali.
Živila sam dan za danom,pokusavajuci se sto manje zivcirat.
Pokusavajuci bit ono sto jesam,iako su moju pravu stranu rijetki upoznali.
Svoja sam rijetko kada bila,znam i priznajem.To nije nesto cega se sramim,
razne su stvari utjecale na mene,razni dogadaji.I u svemu tome
pogubila sam nekako sebe.
Sada,ponekad u nekim situacijama zastanem i razmisljam...pobogu pa gdje sam ja.
Ono što ja jesam,znaju samo oni stvarno najbolji prijatelji.
Svakakvih faza sam imala,i nikada se nisam ni trudila zadrzat samu sebe u svemu tom.
Samo sam pustila sve k vragu i postala nesto sto je daleko od mene.
Sve sta sam mogla sjebat sjebala sam,svi ljudi koji su usli u moj zivot i pokusali se priblizit
odjebala sam ih.
I kad god mi netko sere o mojim postupcima,jedino sta me jebe kaj to nekog briga.
U svemu tome,u ove dvije godine uvjek sam ostala samo uz jedno.
Uz prijatelje.To je bilo jedino sto nikada nisam niti necu prokockat.
Za svoje postupke nezalim.Mozda sam bila glupa,mozda nisam razmisljala
al opet sve je to s nekim razlogom.Ja mislim.
I sada,opet nekako krecem dalje.Opet sve ide dalje,jer jednostavno zivot nikad nestaje.
U svakom trenutku moras bit pribran,i ne ic srcem.
Osjecaji su me pregro puta sjebali.Voljela sam do granica plača.
Al opet,sve je to iza mene...i znam bit ce jos puno sranja,bit ce jos puno smijeha,suza.
Ali...da mogu ista mjenjat,nebi bilo drugacije.